Svjedočanstvo Nikola

 

Zdravo zovem se Nikola. Trenutno studiram u Sarajevu. I želio bih s vama podijeliti svoju životnu priču.

Odrastao sam u pravoslavnoj porodicu. Roditelji su me odgajali s ljubavlju i zbilja mi ništa nije nedostajalo. Imao sam sretno djetinjstvo.  Za vjeru sam se počeo zanimati zaista rano. Uživao sam u časovima vjeronauke, odlazio na dodatne skupove itd. Ali međutim posle toga smo moja porodica i ja morali seliti u drugi grad, puno veći grad.

U većem gradu sam se počeo zanimati za druge stvari. Uglavnom sam vrijeme provodio  s prijateljima. Provodili smo vrijeme na ulici, išli zajedno na utakmice, slavili zajedno Bajrame, Božiće, “ganjali djevojke” itd. Sve u svemu odrastao sam u jednoj takvoj atmosferi. I nikad nisam razmišljao o nečemu “van”  mahale. Jednom prilikom sam došao u kontakt s jednim prijateljem koji me je pozvao da idemo zajedno na jedan kamp. Ja sam bio oduševljen. Oduvijek sam volio prirodu a sad sam imao priliku i da spavam u šatoru. I tako kamp je počeo i ljudi su bili nekako neobični u pozitivnom smislu. Vladala je harmonija na svakom koraku. Voditelji kampa su bili nevjerovatni. Sve je to na mene ostavilo jedan nevjerovatan dojam. I ono što nisam očekivao tu jeste da su ljudi često razgovarali o Bogu. Tema kampa je bila ispunjena pričama o Bogu. To je naravno bilo zanimljivo ali puno zanimljivije je bilo kupati se u rijeci i zezati se s prijateljima. Nedugo nakon kampa sam bio pozvan na sedmično čitanje Biblije. Naravno kao pravoslavac nisam se puno “palio” na to sve ali svejedno  je izazvalo znatiželju pa sam prihvatio poziv i došao. Nakon toga sam dolazio svaku sedmicu. Ali ništa se nije posebno promijenilo u mom životu. Biblija knjiga ko knjiga nije imala nikakav uticaj na moj život. Na kraju sam završio na nekom skupu gdje su došli hrišćani iz Hrvatske i Bosne. Bilo je super zezati se s njima. Cool raja. Oni su se sastali da zajedno proučavaju Bibliju i tu sam prvi put primjetio u životu da mi Isus “kuca” na vrata od srca. Neobično. Ta Biblija je sad htijela da postane dio života. Ali postojao je uslov za to. Jedini uslov je bio pogledati na sebe i priznati da si grešnik tj pokajati se za to. I tražiti od Isusa da te spasi od vječne propasti. Naravno da nisam htio prihvatiti da sam toliko loš da zaslužujem najgoru kaznu. Pakao. Šta, bio sam tek na početku života i već sam zabrljao?? Ne. Nikad nisam opljačkao banku, drogirao se, krao, počinio zločine itd. Bio sam sasvim normalna osoba. Ali Bog tako nije mislio.

Prošlo je i to sve. Ja sam zajedno ručao s prijateljima u gradu i onako razgledao sam po ulici. I u tom trenutku je išao momak u mom smjeru i nosio je natpis na majci: I know what you're thinking . Ja sam gledao u tu majcu i imam osjećaj kroz glavu su mi prošle sve loše misli koje sam ikad imao u životu. Bog mi je pokazao da on ne misli da sam dovoljno dobar i da trebam Isusa kao Spasitelja. Jer u Bibliji stoji da je plata za jedan grijeh smrt. Bog ima veoma visok standrad. Nedostižan za čovjeka.

Nakon toga sam se slomio. Jednostavno nisam više imao šta da kažem o tome svemu. Odlučio sam da priznam da sam grešnik i da trebam spasenje. I da sam ne mogu ništa. I od tog dana sve se promijenilo. Nevjerovatno. Kao da sam dobio novi život. Potpuno sam promijenio perspektivu o životu. Sad sam postao Božije dijete kao što stoji u Bibliji. I to mi je darovalo nevjerovatan mir i radost u srce kakvu nikad nisam do tad imao.

 

Isus nije došao samo radi određenih ljudi. Isus je došao radi svih ljudi. Nije bitno koje nacionalnosti, boje kože, vjeroispovjesti itd... Isus je došao da spasi čovjeka od propasti. I ako se možeš identificirati u ovoj mojoj situaciji, molim te zazovi ime Njegovo. On te čeka.