Svjedočanstva Sara

 

 

Ja sam odrastala u kršćanskoj obitelji, pa sam znala što je Bog učinio i kakav je On. Moj je problem bio u tome što sam znala, ali nisam prihvaćala srcem. Nisam Mu vjerovala, niti niti Mu dala mogućnost da me vodi kroz moj život.

 

Moji roditelji su se obratili kad sam ja imala 2 ili 3 godine. No nisu se samo oni obratili. Prvo se obratio moji stric, pa kasnije i baka, tako da sam mogla doista odrastati okružena kršćanima. U djetinjstvu sam išla na nedjeljne satove i uživala učeći o Bogu, o Njegovoj ljubavi i svemu što je On učinio za nas. Obitelj mi je bila primjer u slijeđenju Gospodina, ali kroz moj život su ipak vidljive neke faze. U djetinjstvu, prije puberteta, doista sam imala za cilj sljeđenje Krista, iako nisam sve razumjela voljela sam slušati o Njemu i nedeljni satovi su mi bili zabavni. Bila sam hrabra kad bi se došlo do razgovora o Bogu nije me bilo sram, ni strah reći ostalima u što vjerujem. Tako sam jedan dan tijekom prvog razreda ponijela u školu Nove zavjete. Imala sam ih mnogo kod kuće jer je moj tata u to vrijeme vodio tećaj. Tako sam ih donijela u školu i podijelila po razredu, usput sam djeci rekla kako ona nisu spašena, da ne idu u raj, te da nisu Božja djeca. Tada su se oni rasplakali i tužili me vjeroučiteljici. Nakon toga su mi zabranili da nosim u školu Nove zavjete i da pričam o stvarima vezanim uz Boga. Iako sam u svom životu imala veliko svjedočanstvo mojih roditelja i posebice strica za kojeg se molilo godinama prije njegova obračenja, došla je faza kada sam se udaljila od Boga. To je bilo nakon mog ulaska u pubertet. Tu se počelo doista vidjeti da se ja nisam srcem odlučila za Boga nego sam Ga poznavala samo razumom. Naravno potrebno ga je poznavati razumom, ali to ne spašava tek kad Ga priznamo srcem onda smo spašeni. U tom periodu upala sam u loše društvo, smatrala sam ih prijateljima. No ni tada me Bog nije napustio. Iako ja Njegovo djelovanje u tom trenutku nisam primjećivala danas znam da je On bio uz mene. Moja razrednica me u tom periodu udaljila od tog društva, premjestila me da sjedim na drugom mjestu. Tada sam ostala sama ti moji „prijatelji“ su me ostavili, samo su me iskorištavali. Tako sam osmi razred provela usamljena bez prijatelja. I dalje sam odlazila na bogoslužja, ali mi to više nije bilo tako zanimljivo. Onda je došla srednja škola, upoznala sam nove prijatelje koji su mi pomogli da ne potonem. Iako oni nisu obraceni s njima nisam osjećala pritisak da pijem ili pušim cigarete jer ni oni to nisu radili. S njima samo mogla biti ono što jesam. U tom periodu sam se opet počela približavati Bogu u drugom polugodištu prvog razreda pročitala sam u info-listu da je u krštenje, nisam znala tko se krsti, ali u meni se počela buditi želja da se i ja krstim. Nisam to nikome rekla, ali onda sam drugi vikend opet pogledala isti onaj info-list te sam se odlučila da ću to reći tati. Tata je to rekao našem starješini, a on mi je savjetovao da prođem tečaj. Isprva mi se to činilo nepotrebno, pa ipak sam ja cijeli život vjernik, ali sam prihvatila. Tada sam se zbližila s Betom kaja mi je sam postala prava prijateljica, ona mi je doista pomogla da upoznam što Bog želi od mene u mom životu. Tada sam upotpunosti postala svjesna da moram Krista priznati srcem, prihvatiti da je on moj spasitelji i da je umro za moje grijeha. Iako sam ja to znala i prije sad sam počela živjeti u skladu s tim, priznala sam Ga srcem. U to vrijeme je bio koncert Michaela W. Smitha, nakon tog koncerta razgovarala sam s tatom i rekla mu da svoj život doista želim posvetiti Bogu, da Ga želim slijediti i da me On vodi kroz život. Nakon toga moj se život stvarno promijenio.  Danas znam da je Bog vodio moj život i da sve što mi se dogodilo nije samo slučajnost. Svjesna sam da to što me je razrednica odvojila od društva zapravo uveliko pomoglo i znam da to nije slučajnost nego da je to Božje djelovanje u mom životu. Moj život se nakon prihvaćanja Krista uveliko promijenio, to se nije desilo preko noći za to je bilo potrebno vrijeme. Sada sa sigurnošću mogu reći da sam spašena i moj život je dobio smisao. Stvari koje sam smatrala da su ispravne ispale su krive i svjesna sam da je Isus umro za moje grijehe i da samo zbog tog ja mogu ući u Njegovo kraljestvo, zato sam opravdana. Po mojim djelima bila bi daleko od njega, moja djela zaslužuju kaznu, ali kazna je plačena krvlju Kristovom. Sada mogu živjeti u miru s Njime. Moj život napokon ima ulogu i smisao. Ja sam našla istinu i više ne moram tražiti, a ti?